| < | veljača, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | ||
Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (2)
Srpanj 2007 (1)
Lipanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (2)
Travanj 2007 (1)
Ožujak 2007 (1)
Veljača 2007 (1)
Prosinac 2006 (1)
Studeni 2006 (3)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Ovaj blog cu koristiti za pisanje svoje priče. Pokušat cu doseć razinu realnosti koliko mi dopušta SF-survival-horror žanr.
Radi lakšeg snalaženja u pričama ovdje cu napisat koje poglavlje je nastavak kojeg jer ima prilicno razlicitih sudbina u ovom trenutku :)
Chapter
1-9
2-10
3-11
4-10
5-12
6-13
7-14
8-15
Linkovi
Ljudi koje citam
Trenutno sam prelijen stavit linkove svih ljudi koje citam tako se nemojte uvrijedit ako vase nije jos na listi :)
Post-apokalipsa
Unwave
Chapter 15
- 20:28 -
Komentari (15) -
Isprintaj -
#
|
16.pet.ruj 2010 10:20 Krinsk Dr. Arkady se vozio u svom autu ulicama Krinska. Morao je što prije doć kući. Nervozno, a opet preplašeno razmišljao je gdje mu je obitelj. Bolje da se sklone na sigurno dok jos ima vremena. Ispred kuće su bila parkirana dva crna mercedesa, a malo dalje u ulici i 2 policijska auta. Ušao je u kuću i zateko 4 agenta u dnevnom boravku. Ustali su se da ga pozdrave ali je on bez pozdrava samo upitao gdje mi je obitelj. Celavi agent mrka pogleda koji je bio najbliži odgovorio mu je -nisu bili kod kuće policija će ih pronaći i dovest na sigurno - zašto ste miješali policiju u ovo? znate li što će se dogodit sa mojom karijerom ako to procuri u javnost -nista se vi ne brinite, policija neće saznat ništa više nego je potrebno. -uredu samo mi odvedite obitelj na sigurno Kad je Dr. Arkady izasao iz kuće policijskih auta vise nije bilo. Ušao je u jedan od crnih mercedesa i doviknuo agentima da zaključaju vrata od kuće za sobom. Agent na suvozačevem sjedalu mu je objavio da idu u bunker. Taj bunker je bio sklonište za visoke predstavnike grada i njihove obitelji u slučaju rata. Bio je dizajniran za primanje oko 200ljudi sa zalihama koje bi potrajale 2 mjeseca. U njega se ulazilo kroz garažu vladine zgrade. Na pola puta su im javili da su mu nasli ženu, pa je malo odahnuo iako je još bio zabrinut za svog sina i kćer. Kad su došli do bunkera agenti su ga odveli do sobe gdje ga je čekala njegova žena namrštenog lica... |
Chapter 14
- 02:50 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
|
16.ruj.pet 2010 14:30 Autocesta Edmund je mijenjao pjesmu na radiju dok su cure veselo čavrljale o njihovom prvom većem zajedničkom putovanju. Frajerski je otvorio prozor i naslonio ruku na vrata dok je drugom držao volan. Irina je s negodovanjem ugasila radio i počela pretraživat svoj ruksak za CD-ovima. Marija i Agata su nastavile šaputati na stražnjem sjedalu. Irina je napokon nasla CD koji je tražila i počela je pjevat zajedno s pjesmom. Marija se pridružila Irini u pjevanju, a Agata je samo prevrnula očima i nabila slušalice od mp3-a u uši. Metal iz slušalica je uspješno nadglasao Mariju i Irinu pa se Agata zadovoljno zabacila u sic i gledala neodređeno krajolik kojim su prolazili. Imala je kratku kosu smeđu i plave oči. Na sebi je imala piercing na donjoj usni i lijevom uhu. Nosila je crnu majicu dugih rukava i crne gače sa rasparanim koljenima. Irina je bila jedna od onih cura stalno opsjednutih svojim izgledom. Imala je plavu ravnu kosu koja joj je padala preko ramena, crne oči i prćast nos. Nosila je svijetlo zelenu majicu kratkih rukava i bijeli gače. Marija je bila atletičarka i vrlo uspješna šprinterica, a spremala se također i za triatlon. Sada je bila u ležernom izdanju u vrečastoj odjeći s kapom okrenutom naopako. Edmund je imao kratku irokezu a ostatak glave mu je bio izbrijan. Nosio je spitku na sebi pa je izgledom podsjećao na skinse. Nakon nekog vremena došli su do skretanja za malo seoce gdje je bila Czeslawova vikendica. Cesta je vodila kroz nekakvo zapušteno polje i bila je ravna cijelim putem prije šume. Edmund je namignuo Irini rekavši -hoćeš da ti pokažem nešto -što to? -sad ćeš viditi. Dodao je gasa i prebacio se u suprotnu traku. Sad je vozio usporedo sa Czeslawom koji je prihvatio igru i također dodao gasa. Irina je počela vrištat na Edmunda da prestane radit sranja ali on ju je samo ignorirao. Sada su uletili u dugu okuku i Edmund je počeo zaostajat s vanjske strane. Kad su izašli iz okuke Edmund je shvatio da im iz suprotnog pravca dolazi neki kamionet i da je upao u škarice naglo je skrenuo u desno da bi izbjegao sudar ali je pri tome dotaknuo zadnji kraj terenac ispred sebe. Sletio je s ceste i uletio u polje popraćen vriskom djevojaka. Terenac je počeo vijugat po cesti zbog udarca zarotirao se 2 puta i sletio sa suprotne strane ceste. Edmund je pokosio grmlje pred sobom i zaustavio se u oblaku prašine. Jeste svi uredu? upitao je pola zabrinutim pola razdraganim glasom. Umjesto odgovora Irina ga je počela tući rukama gdje god je stigla uz bujicu psovki. Marija je izgledala zabrinuto i potreseno dok se Agata razdragano smijala koda se zabavlja. U tom trenutku u terencu Czeslaw je izletio iz auta uz pratnju Fabiana. Felicija je rigala iz terenca kroz otvorena vrata. Kamionet je nestao iz vidika i izgledalo je da je samo nastavio vozit bez puno brige. Czeslaw i Fabian su pretrčali preko puta i gledali pustoš što je Edmund napravio u polju. Potrčali su do njegovog auta za koje su otkrili da je zaglavilo. Irina se bila napokon smirila i posla je ususret, zajedno s Agatom, dvojici mladića i počela ih ispitivat kako su ostali iz drugog auta. Edmund je izgledao posramljeno i pokunjeno što je doveo svoje prijatelje u takvu opasnost. Czeslaw i Fabian su se vratili nazad u terenac kako bi oteglili Edmundovu astru nazad na cestu. Niko na sreću nije bio ozljeđen osim sadržaja Felicijinog želuca. Nastavili su put i uskoro došli do velike šume. |
Chapter 13
- 01:23 -
Komentari (9) -
Isprintaj -
#
|
16.ruj.pet. 2010 08:00 UH-1N Helikopter se sa ukrcanim putnicima udaljavao od vojnog poligona. Letio je preko šume natrag u bazu koja se nalazila na vrhu brda. Do baze je vodila samo jedna strma cesta na južnoj strani brda. Bila je vrlo opasna u ovo doba godine radi odrona kamenja zbog kiša. Baza je sagrađena prije mnogo godina kao promatračnica jer je pogled odgore pucao na sve strane kilometrima daleko. Sada je izgubila svoju svrhu u modernom ratovanju, ali još uvijek ima znatnu ulogu kao baza. Nedostupan položaj drži znatiželjnike podalje, cesta je neprohodna veći dio godine, a zračni prilaz je moguč samo ako to dopuste vremenske prilike. Govorkalo se da je u brdu smješten tajni labalatorij za vojna istraživanja, ali je vojska uz podsmjeh opovrgnula takve navode lokalnih medija. Na susjednom brdu je bio zimski skijaški centar za turiste. Gusta šuma je blokirala pogled iz centra na bazu, a i razlika u visini brda je pripomogla. Turista je bilo tijekom cijele godine iako će prava zimska sezona počet tek za koji mjesec. Helikopter je trenutno kružio oko baze namještajući se u najpovoljniji položaj sa sljetanje. Baza je bila okružena visokim betonskim zidom viskokim 5m sa bodljikavom žicom na vrhu. Imala je samo jedan ulaz na kojem su bila ogromna metalna vrata sa stražarnicom na vrhu. Malo ispred vrata se nalazila mala stražarska kućica i rampa. Bilo je 5 stražarnica u bazi. 4 u kantunima i jedna već spomenuta na vratima. Sama baza se sastojala od helidroma koji je zauzimao jedan dio dvorišta, 2. barake gdje su vojnici spavali, podzemnu garažu, mehaničku radionicu u sklopu garaže i glavne zgrade u kojoj je bila menza, prostorije za razonodu, unutarnja streljana, učionce, oružarnica i prostorije štaba. Helikopter je sletio i 5 vojnika je izašlo van. Pilot je ugasio motor i pridružio se ostaloj petorici. Dočekao ih je vojnik, brzo salutirao i poveo ih u glavnu zgradu. Otvorio je metalna vrata, sa malim prozorčićem i uveo ih u dugi uski hodnik do prostorija štaba. U prostoriji se vodila žučna rasprava među oficirima, koja je naglo umukla kad su se oni pojavili. Jedan je oficir ustao uzeo fasciklu i neke papire sa stola i poveo ih iz prostorije. Mogli su čuti kako se rasprava opet razplamsava nakon što su izašli. -Ostavite oruže u oružarnici i čekajte me u sobi A3 za sastanke. Nakon 15ak minuta sjedili su u sobi za sastanke dok je oficir pregledivao papire. Soba je izgledala kao prosječna učionica, osim detalja da je posredini obično stajao veliki taktički stol s mapama. Sada je taj stol bio naguran u kut, a zamijenile su ga studentske stolice. -Stigle su zapovijedi s vrha. Dodjeljeni ste policiji kao pripomoć u specijalnim akcijama u novom slučaju. Još jedna specijalna jedinica će vam se pridružit sutra. Vaš zadatak je otkrit uzrok misterioznih i nasilnih događaja u Krinskoj šumi. Spremite opremu i odmorite se. Polazak je sutra u 0915. Slobodni ste -aye aye Sir. |
Chapter 12
- 19:48 -
Komentari (17) -
Isprintaj -
#
|
7.sri.ruj.2010 09:30 Negdje u centralnoj Africi. Tamni oblaci su se skupljali dok su vozili po blatnoj cesti. -Kiša će uliti svakog casa- -Moramo se požuriti.- -Vozim najbrže što mogu, trebat će nam jos oko sat vremena do piste.- Krupne kapi počele su padati na sofersajbu. Kiša je sve više i više jačala, vidljivost je bila jako loša, a cesta se počela pretvarati u blatnu kaljužu. Pljuštalo je kao iz kabla. Niklas je bio bivši vojnik, visokog stasa i kratke vojničke frizure. Bio je žilav, ali ne i pretjerano nabildan.Metci prolaze kroz mišiće isto kao i kroz salo, važnije mu je bilo biti brz i agilan. Bio je ogorčen na vladu, a pošto je jedina stvar u kojoj je bio dobar bila biti vojnik, postao je plaćenik. Sada je radio za Dr. Nakerova kao vozač i tjelohranitelj. Nikad se nije odvajao od svoje puske tipa Steyr AUG A3 koja je trenutno stajala na stražnjem sjedalu. Kad su došli na pistu zatekli su na njezinom kraju privatni avion koji ih je čekao s upaljenim motorima. Pista je bila kratka tako su je mogli koristiti samo manji avioni, a i nije bila pod nadležnošću vlade. Kad su došli do aviona, izašla su dva vojnika u radnim odjelima. Doktor je samo kratko naredio da se riješe auta dok su Aleksi i Niklas unosili sanduk u avion. Auto su odvezli na kraj piste, polili benzinom i zapalili. Trkom su uletili u avion i zalupili vratima. Pilot je turirao motore i nakon 30-ak sekundi pokrenuo avion. Sporo su dobivali brzinu radi blatne podloge i izgledalo je kao da nece uspjeti poletjeti. Pilot je potegao palicu skroz unazad koliko je moglo,avion se zanio i repom skoro dotaknuo pistu. Avion se napokon odvojio od piste i pilot je gurnuo palicu naprijed ispravljajući avion na 20° i lagano se nastavio uspinjati. Za desetak minuta bili su poviše oblaka i kišne kapi na krilima su se ljeskale pod još uvijek ljetnim suncem. |
Chapter 11
- 22:43 -
Komentari (17) -
Isprintaj -
#
|
16.pet.ruj 2010 11:15 Velika šuma Damian se vozio pušeći cigaru kad je primijetio jedva primjetni tracak dima kako dolazi ispod haube. Kako je auto usporavao, dim je postajao sve vidljiviji. Kad je Damian povukao ručku ispod volana hauba se malo podigla i veliki oblak dima se podigao iz motora. - Krasno!Samo mi je ovo trebalo!- Damian je izašao,uzeo sacmaricu sa stražnjeg sjedišta i kutiju s 12 metaka za svaki slučaj. Auto će ostaviti ovdje, nikoga ga neće ukrasti, a on će se pokušati vratiti kroz šumu do baze jer je to bio najbrži put. Uz malo sreće za sat vremena će se vratiti. Naslonio je pušku preko ramena i laganim se korakom uputio kroz šumu. Nakon 10-ak minuta u šumi je bilo toliko mračno da se jedva vidilo, goleme krošnje stabala su skoro potpuno zaklanjale put sunčevim zrakama. Imao je nekakav neobičan osjećaj da ga nešto promatra. Nakostriješile su mu se dlačice na šiji. Kad više nije bilo moguće vidjeti 'ni prst pred nosom' izvadio je džepnu bateriju iz pojasa. Upalio ju je i snop svjetla je obasjao neku priliku iza debla. Damian je vrisnuo, ispustio bateriju i nasumice opalio 2 hica iz sačmarice. Usput se sapleo o neki korijen i opruzio se po podu. Jednom je rukom posegnuo za baterijom, a drugom je grčevito držao pušku. Čuo je šuštanje iza sebe, odustao je od baterije i zgrabio pušku s obje ruke, brzo repetirao i opucao nasumice u prazno, zatim opet repetirao osluškujući. Ništa se nije čulo i napokon se ohrabrio sagnuti po bateriju.Taman kad ju je trebao dohvatiti začulo se pucanje i savijanje grana iza njega, nešto mu se velikom brzinom približavalo. Vidio je kako je to nešto skočilo prema njemu.Zaklonio je glavu rukom i počeo podizati pušku drugom. Prilika se bacila na njega. Osjetio je kako mu bol para kroz ruku, vrisnuo je i opucao puškom u priliku. Vruća krv mu se cijedila iz ruke, na podlaktici je falio pošten bokun mesa. Samo je buljio u ruku sa izrazom šoka na licu. Kad je vidio da se prilika na podu počinje micati naglo se trgnuo i repetirao pušku. Kad je htio opucati čuo se mrtvački klik. Puška je bila prazna, okrenio se na peti i poceo trčati kroz šumu. Ozliieđenom rukom je pretraživao džepove uz veliku bol ne bi li pronašao gdje je stavio rezervne metke. Sjetio se da mu je kutija sa mecima ispala kad se spotaknuo.Našao je samo 2 metka. Granje mu je razdiralo komadiće odjeće dok je sumanuto trčao. Kao vojnik mogao je trčati vrlo dugo, pogotovo bez opreme, ali rana mu je, uz obilno krvarenje, oduzimala puno snage. Na kraju se samo strovalio uz neko deblo hvatajući dah i držeći zdravom rukom ranjenu te pokušavajući bezuspješno zaustaviti krvarenje. Pušku je napunio, repetirao i naslonio na koljena nadajući se da će imati trenutak za predah. Čuo je kako ga ta zvijer progoni. Rekao je sebi da neće umrijeti kao ranjena životinja. Ustao je uspravno s puškom u rukama. Odredio je otprilike smjer odakle dolazi zvijer po lomljavi granja. Podigao je pušku.Nije trebao puno čekati. Opucao je jednom nasumice, repetirao taman u trenutku kad mu je ušla u vidokrug bacivši se na njega. Pogodio ju je posred prsa, ali ju je to očigledno samo dodatno rasrdilo. Imao je osjećaj da mu je par rebara puklo. Ta ga je zvijer živog jela. Vristao je kao nikad u zivotu.Takvu bol nikada nije osjetio.Znao je da će umrijeti, ali nešto ga je nosilo, nešto mu je davalo dodatne snage. Najobičniji nagon za prezivljavanjem.Ili osvetom? Grčevito se borio udarajući zvijer desnom rukom i pokusavajući je odbaciti nogama. Iako se hrabro držao zvijer je dobivala bitku.Rastrgala mu je vratnu arteriju i grkljan. Ono malo krvi što mu je preostalo šiknulo je kroz novonastalu ranu. Zvijer mu je jednim zamahom šape slomila vrat. Mlitavo tijelo je lezalo preko korijena drva natopljeno krvlju dok se zvijer hranila. |
Chapter 10
- 01:01 -
Komentari (8) -
Isprintaj -
#
|
16.pet.rujna 2010. 01:15 Negdje na autocesti. Andrzej je stisno kočnicu i gume su opako zaškripale. Auto je počeo usporavati, ali sudar je bio neizbjezan. Naglo je skrenuo ulijevo i stražnji kraj auta se zanio. Izbjegao je beštiju na cesti, ali sudar sa ogradom, koja je dijelila trake suprotnog smjera,bio je neizbježan. Pokušao je ispraviti auto, ali se ograda munjevito približavala. Prešavši preko 2 trake uspio je koliko toliko izravnati auto, ali je udarac u ogradu bio silan i odbacio bi ga na suvozacevo sjedalo da nije bio vezan. Auto je nastavilo voziti naprijed stružući jednom stranom ogradu. Andrzej je bio prilicno ošamućen od udarca i noga mu je ostala na gasu. Nakon 10-ak sekundi struganja auto se zabio u rasvijetni stup koji se savio od siline udarca. Stražnji kraj auta se zanio i auto je napravio 2-3 puna kruga i zaustavio se u srednjoj traci. Cijela lijeva strana auta je bila sastrugana i vrata su bila zaglavljena. Andrzej je bez svijesti drzao krvavu glavu na volanu, iz lijeve ruke mu je također curila krv. Bronislaw je pokušavao doći do daha, njegov se zračnii jastuk otvorio za razliku od Andrzejevog. Radio se ugasio, svjetla i motor također. Bio je mrkli mrak.Jedino se culo kapanje krvi… Bronislaw je provjerio je li Andrzej ima bilo, još je bio živ i plitko je disao. Sad je pokušavao naći mobitel, ali bezuspješno. Nakon 10-ak minuta Andrzej se osvijestio. Bronislaw ga je pitao kako je i dao mu nekakvu krpu da stavi na glavu. Andrzej je pokušao izaći iz auta, ali mu je noga bila zaglavljena. Bronislawu je tada pao na pamet i razlog zbog kojeg su se skrčili, nervozno se trznuo pitajući se kakva je to spodoba bila, nije se mogao sjetiti detaljnijeg izgleda. Izvukao je noz iz džepa, iako je to bio mali švicarski nožić osjećao se sigurnije. -Andrzej, gdje ti je mobitel?Ja svog ne mogu pronaći.- -Mislim da mi je ostao u torbi u prtljažniku.- Bronislaw se upravo spremao otvoriti prtljažnik kad je vidio farove kako se brzo približavaju. Vozilo nije usporavalo.Počeo je mahati rukama ne bi li se vozilo zaustavilo. U tom trenutku... Nikolaj se naglo trgnuo shvativši da je zaspao za volanom, podigavši pogled vidio je auto nasred ceste i nekog čovjeka koji maše rukama.Pokušao je zakočiti,ali bilo je prekasno. Bronislaw,shvativši da se vozilo nećezaustavitibacio se u stranu u zadnji čs. Oderao je kožuna desnom dlanu od pada. Kamion je doslovno otkinuo stražnji i krhotine su posvuda poletjele. Ono sto je ostalo od auta prevrnulo se doslovno otkinuo straznji dio auta i krhotine su posvuda poletjele. Ono sto je ostalo od auta se prevrnulo na krov,napravilo polukrug, i sletilo s ceste probijajuci metalnu ogradu. Nikolaj je pokusavao vratitikontrolu nad kamionom,ali bezuspjesno. Pukla mu je desna prednja guma, a ni prikolica mu nije olaksavala posao. Snazno ga je zanosila i nije uspio navrijeme zaustaviti kamion niti ga izravnati. Probio je metalnu ogradu, grcevito je pokusavao vratiti kamion nazad na cestu,ali nije islo, lijevi kotači su zaorali po vrhu padine. Zatim je kamion prosklizao, prevrnuo se na desni bok i sletio niz padinu dugu oko 5-6m. Na dnu padine se napokon zaustavio. Bronislaw je skocio s asfalta ne vjerujuci sto se upravo dogodilo. Kad se malo pribrao potrcao je prema rubu ceste. Zaradio je novi set modrica jer se poskliznuo i otkotrljao do dna. Brzo se pridigao na noge i pogledom trazio olupinu auta. Auto je bio opet na rotama i zabijen u gustom grmlju. Suvozaceva su vrata bila savinuta i otvorena. Bronislaw se približio jos malo i kad mu je pogled dopustio da zaviri u unutrašnjost auto, poceo je nekontrolirano vrištati i nije se mogao zaustaviti. |
Chapter 9
- 18:13 -
Komentari (12) -
Isprintaj -
#
|
16.pet.rujna 2010. 10:45 Velika suma Nastavili su se voziti makadamskom cestom. Jos petnaestak minuta ih je dijelilo od kuće. Otac gospođe Schic je sagradio tu kucu prije 40-ak godina,a nedavno su je preuredili. Tada je to bila jedna od malobrojnih kuca u malenom seocetu, ali sada je tu bilo hrpa ''bogataskih'' vikendica. Bogataske obitelji su tu sebi kupovali vikendice radi savrsenog polozaja- blizu su bile planine za skijanje zimi, a ljeti se moglo kupati u jezeru. U blizini sela se nalazila čistina. Tu je bila sagradđena pista za slijetanje aviona, sada je bila napustena i ne bas u najboljem stanju, ali bi jos uvijek mogla poslužiti svrsi kad bi nekome bila zanimljiva stara pista kraj novog aerodroma koji je otvoren na zapadnoj strani grada. Kraj stare piste su bili vojni hangari za avione koje se nitko nije potrudio maknuti. Cijeli objekt je bio zagrađen ogradom i znakovima zabrane ulaska. Ograda je bila visoka oko 3-4 metra na nekim dijelovima je to bio kameni zid ne previse debeo, a na nekima obicna žičana ograda s bodljikavom žicom na vrhu. Napokon su dosli do seoceta. Njihova kuća je bila na kraju sela. Iako bi se reklo da je seoce razvijenije zato sto su tu vikendice bogatuna, onaj tko bi to rekao grdno bi se prevario.Naime jedna jedina cesta koja je prolazila kroz seoce je jos uvijek bila makadamska. Kuce su bile nanizane s jedne i s druge strane ceste. Kuce su imale male vrtove ispred trijema i sve su bile ograđene istom ruznom smeđom ogradom u američkom stilu. Neke kuce su sa stražnje strane imale velike vrtove ili bazene i sl. Kad su dosli do kuće, otac je parkirao auto u vrtu. Izasli su razgledati kuću da vide je li se promijenila od zadnjeg puta kad su tu bili. Bila je to kamena kuca za razliku od drugih koje su masovno bile od cigle. Kuća je bila na dva kata. Na donjem se nalazio dnevni boravak, kuhinja i kupaonica. Na gornjem su bile jos 4 sobe i kupaonica. Iako je sezona bila pred krajem, jos je uvijek bilo dosta bogatuna sa svojim klincima, jer je vrijeme bilo jos uvijek prilično toplo. Nakon sto su raspakirali stvari u kuci zaključili su da bi popodne mogli provesti na jezeru |
Chapter 8
- 16:41 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
|
16.pet.ruj.2010 10:00 Gradonacelnikov ured. Dr. Arkady je bio gradonacelnik Krinska. Bio je to niski čovječuljak pivske trbusine, velikih brcina i celave glave,Iako je imao tek oko 40 godina.Poceo je ćelaviti vrlo mlad, već u svojim 20-im. Danas je u ured dosao posebno mrzovoljan tajnici je samo rekao da ga nitko ne ometa i zalupio vratima ureda. Na stolu ga je čekala kuverta na kojoj nije nista pisalo. Nervozno ju je rasparao i uzeo pismo iznutra. Pročitao ga je brzo i zavitljao u drugi kraj prostorije glasno psujući. Prosao je pogledom preko ureda i glasno zaključio da je to jedan jebeni svinjac. Naime, jučer su pukle neke cijevi u zgradi pa je bilo grdnih problema. Arkady se ljutio jer majstori jos nisu to dosli popraviti, ali to nije bila jedina stvar koja mu je lezala na dusi. Gledao je u prazne zidove i police iz kojih su makli spise koji su prezivili bujicu vode. Trenutno je bio zagledan u veliku praznu povrsinu zida na kojem je do jucer stajao plan grada. Sad je taj plan stajao u podrumu zgrade.Zazvonio je telefon. Arkady se zaderao u slusalicu kao da se dere preko polja. Nakon par sekundi lice mu je pocelo mijenjati boju iz krvavo crvene u mrtvacko bijelu. -U...u...uredu g...gospodine…- To je sve sto je uspio izgovoriti nakon toga je polako spustio slusalicu i svalio se u promočnu fotelju sa izrazom na licu kao da je vidio duha. Nakon nekoliko trenutaka je shvatio sto je napravio pa je brzo iskočio iz fotelje ali je bilo kasno- sako mu je bio natopljen vodom na donjem dijelu pa je to prilicno nezgodno izgledalo. Skinuo ga je i objesio o vjesalicu. Izasao je iz ureda i javio tajnici da ce danas ranije poći doma. Spustio se liftom u podzemnu garažu. Usao je u auto i otvorio pretinac za rukavice. Unutra je bio Colt python. Iako nije imao pojma nista o pistoljima uzeo je sto je veci mogao jer je mislio da će tako lakse prestrasit potencijalne napadače. Uzeo ga je iz pretinca zajedno s kutijom metaka, kum mu je bio objasnjavao zasto koji metak sluzi, ali je njemu to sve isparilo. Poceo je nasumicno uzimati metke i puniti revolver. Stavio ga je na suvozačevo sjedalo. Pozdravio je stražara na ulazu u garažu i odvezao se. |
Chapter 7
- 00:32 -
Komentari (25) -
Isprintaj -
#
|
16.pet.ruj 2010 14:00 Kuća obitelji Czerwinski Czeslaw je danas bio 18. rodjendan nedavno je polozio vozacki i zelio je to proslavit sa drustvom u vikendici njegovih roditelja. Soba mu se nalazila na katu obiteljske kuce. Sada se upravo spustao u predvorje. Torbe su se spakirane nalazile kraj vrata uz stalak za kapute. Otac ga je pozvao u stranu, -sine ja i majka smo ti obećali nes posebno za 18. rođendan stavio mu je ključe u ruku. -tvoj dar je u garaži odi pogledat Czeslaw je otrčao do garaže kroz malu ostavu koja je dijelila predvorje od garaže. U garaži je bio parkiran ganc nova Toyota RAV4 trece generacije SUV verzija -Ej fala stari zakon si! -hehe nema na cemu sine oprezno vozi i uzivaj -ocu tata fala Czeslaw je ubacio torbe u gepek auta pozdravio se jos jednom sa roditeljima. Ubacio je u rikverc i izasao na cestu. Nakon dvije ulice skrenuo je u desno i parkirao pred kućom svog prijatelja koji je spremno ubacio torbe u auto i uskocio unutra. -dobra pila stari -i te kako i te kako -s kim ce cure doc? -Edmund ce ih skupit, mi cemo jos skupit Feliciu i Dawida. -ok meni odgovara gdje su njih dvoje? -cekat ce nas u Lournu znas onom novom kaficu sto se nedavno otvorio? -da da naravno da znam idemo tamo. kad su dosli do kafica ugledali su Feliciu i Dawida kako se ljube zagrljeni na klupici blizu kafica. Czeslaw je ''sjeo'' na trubu tako da su oboje poskocili, a Fabian se stao smijat ko blesav. Fabianu je zazvonio mobitel u trenutku kad su ovo dvoje ulazili u auto. -aha...ok....uredu...vidimo se...aha...bok -koe je bio? -Edmund je zvo oni su parkirani na prosirenju tamo ce nas pricekat posto ne znaju put. -uredu. Nakon 20ak minuta dosao je do mjesta gdje je Edmund parkiro. Sad su krenuli pud autoceste Czeslaw sa svojom Toyotom prvi a Edmund za njim u svojoj Opel astri karavan. Dosli su do autoceste koja je bila prilicno prazna u ovo doba dana. Ta ce se situacija promijeniti za oko 2 sata kad se ljudi pocmu vracati sa posla. Planirali su doc u vikendicu do uvecer. Cijeli dan je povremeno padala kisa, al trenutno je bilo suncano. Fabian se zadovoljno cerekao misleci kako ce ovo bit stvarno zabavan izlet, pritom opipavajuci neki predmet u unutarnjem spagu vindjake. |
Chapter 6
- 00:49 -
Komentari (13) -
Isprintaj -
#
|
16.pet.ruj 2010 07:00 Vojni poligon za specijalne zadatke - lokacija nepoznata Pvt. Anthony je držao m67 granatu u ruci, izvukao osigurač i zatrčao se put prozora zgrade u kojoj su vježbali taktičke manerve. Kad je došao do 3. sekunde ubacio je bombu kroz prozor i čučnuo na sve četiri ispod njega. Pvt. Hedeon se zatrčao sa svoje pozicije, kad je bomba eksplodirala jednom je nogom zakoračio na leđa Pvt. Anthonyja, a drugu je stavio na rub prozora i uskočio unutra spreman otvoriti vatru. Sgt. Fyodor je pokrivao leđa ostatku tima dok su jedan za drugim uskakali kroz prozor. Osigurali su prostoriju u koju su upravo uskočili za par sekundi.Tim se sastojao od 5 ljudi i svaki je imao svoj zadatak. Sad su se rasporedili u formaciju za napada kroz jedina vrata sobe u kojoj su trenutno bili. 2 njih je imaloHeckler & Koch MP5, 2 m4s optičkim nišanom, 1 sa Benelli Super 90 M4 sačmaricom. Sgt. Fyodor je razvalio kvaku na vratima sa sačmaricom, Pvt. Anthony ih je otvorio nogom drzeci svoj m4 u smjeru potencijalnog neprijatelja iza vrata. Pvt. Hedeon je pokrivao lijevu stranu stojeci oko metar udaljen od desnog štoka od vrata. Pvt. Konrad je pokrivao desnu stranu, čučeći oko metar iza Sgt. Fyodora. Pvt. Bolivar je brzinski uletio u sljedecu sobu dok su ga ostali pokrivali i stao u najbliži kut odakle je mogao s lakoćom imati na oku cijelu sobu. U toj sobi su se nalazile stepenice za kornji kat i kraj njih jos jedna vrata s malim prozorčićem na vrhu. Pvt. Anthony i Sgt. Fyodor su stali kraj vrata, ostali su se razmjestili na pozicije iza namještaja kao privremenog stita oruzja uperenog put skalina. Sgt. Fyodor je sa kundakom sačmarice razvalio prozorčić, Pvt. Anthony je stavio pusku preko ramena izvukao drugu granatu sa pojasa izvadio osigurač, potegao obarač i ubacio granatu kroz upravo slomljeni prozorčić. Pvt. Anthony je uzeo opet pušku u ruke i otvorio vrata udarcem noge i brzim pogledom preletio prostoriju, bila je to kupaonica puna rupa od gelera iz granate, dok su se ostali razmjestali na polozaje na skalinima. Stajali su jedan iza drugog leđima prislonjenih zidu. Prvi u redu je bio Pvt. Hedeon i već se polako penjao na drugi kat, Sgt. Fyodor je stajao zadnji u redu i pokrivao im je leđa. Čuo se zvuk helikopterskog motora izvana. Na drugom katu se nalazio dug hodnik u kojemu se nalazilo četvoro vrata, i na kraju hodnika je bio praza štok od vrata koji je vodio na tarasu. Sgt. Fyodor je začuo glas kroz minijaturnu slušalicu u svom uhu. -Dobro obavljen posao!Sad se ukrcajte u helikopter, kasnije cemo se dogovoriti oko ostalih stvari-. -Aye, aye sir!- Tim je istrčao na taracu i ugledao helikopter kako kruži oko zgrade. Helikopter se nije spuštao dolje nego ih je jednog po jednog podigao gore. MSgt. Bialas je upravljao helikopterom. Kad su se svi ukrcali krenuo je natrag put baze. |
Chapter 5
- 23:17 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
|
7.sri.ruj 2010 08:00 Negdje u centralnoj Africi -Jesi siguran da će ovo upaliti?- -Ništa nije sigurno, ali velike su šanse da će sve ispasti dobro.- -Kako ti kažeš, šefe. Neka djeca su se igrala uz blatnu cestu.Kad su vidili džip kako dolazi brzo su skočila na noge i potrčala u šumu. Land rover. je pravio duboke brazde u blatnoj cesti.Iza sljedećeg zavoja ukazalo se selo koje je više podsjećalo na vojni kamp. Bilo je ograđeno ogradom od debelih trupaca naoštrenih na vrhu visokih oko 3m. Stari autobus obložen masivnim čeličnim pločama s jedne strane bio je zamjena za vrata. Kraj njega se dizala stražarnica visoka oko 4m. Vojnik u njoj nije izgledao stariji od 17g. Nesto je dovikivao osobama ispod stražarnice. Autobus se pokrenuo i ulaz u kamp je bio otvoren. Ušli su u kamp, napravili polukružno skretanje i zaustavili se ispred dogovorene kuće. -Niklas pričekaj nas u autu i ostavi motor upaljen..- -Oke, šefe.- Dr. Nakerov je izašao iz džipa i za njim Aleski. Popeli su se na trijem.Obojica su bili u finim odijelima sto se prilično isticalo u prljavom i zabitom kampu.Aleksi je u lijevoj ruci nosio aktovku, a desnu je držao unutar sakoa. Dr. Nakerov se zaustavio ispred najlonske vreće koja je služila umjesto vrata. Iznutra se začuo glas -''Uđite doktore''.- Dr. Nakerov je ušao unutra dok je Aleksi nervozno pogledavao preko ramena.Glas je pripadao visokom oficiru crnom kao ugljen. Nosio je crvenu beretku na sebi i oficirsku uniformu. Po prostoriji je šetalo jos par nižih oficira i žučno su raspravljali na nekom jeziku nepoznatom Dr. Nakerovu. -Ponudio bih vam da sjednete, ali se bojim da biste zaprljali to divno odijelo.- -Heh, hvala što pazite na moje odijelo, sad bih vas zamolio da prijeđemo na posao, radi toga smo i došli zar ne?- -U redu, doktore, zamolio bih vas da pođete za mnom.- Oficir se uputio u dalji zid prostorije gdje se nalazila jos jedna najlonska vreća.Ušli su u neki dugi hodnik prozora zakovanih daskama.Na kraju hodnika nalazila su se vrata u podu. Oficir je uzeo šipku sa dva jezičca koja je stala naslonjena na zid i s njom se poslužio da otvori podna vrata. -Iza vas, doktore…- Dr. Nakerov mu je poklonio sumnjičav pogled i polako zakoračio niza stube. Aleksi je omotao prste oko drška njegove berrete.Nakon par sekundi doktorova glava je nestala u mraku podruma, za njim je zakoračio oficir.Iza oficira je oprezno koračao Aleksi. Oficir je upalio žarulju na plafonu koji je bio visok jedva 2 metra. Podrum je izgledao poput vinskog podruma samo sto su zidovi bili od drva, a ne od kamena i pod je bio zemljan. Polako su prolazili između hrpa sanduka u kojima se vjerovatno nalazilo oruzje i municija.Dosli su do 2 sanduka koji su odudarali od drugih koji su se nalazili u tom podrumu. Bili su napravljeni od nekog metala koji je čvrsto izgledao i imao je nekakav čelični sjaj, na sanduku se nalazio maleni prozorčić. -Je li materijal unutra?- -Naravno, ne bih vam preporučio da ga otvarate ovdje, ali mozete se uvjeriti da je sve unutra kroz ovaj prozorčić.- Aleksi je i pod slabim svjetlom žarulje uspio vidjeti zaprepašten izraz doktorova lika kad je ovaj pogledao kroz mali prozorčić. -Zadovoljni doktore?- -Ovo... Da, zadovoljan sam... -doktor je jos uvijek izgledo potreseno. -Sanduci su napravljeni od materijala otpornog na temperature koje se postižu u omanjim požarim i otporan je na udarce, padove itd. ne morate se bojati da će mu se nešto dogoditi putem. A sada vaš dio posla... Jeste donijeli lovu?- -Da... Da,naravno... Aleksi!- Aleksi je zakoracio prema oficiru i stavio aktovku na maleni stolac, sad je prvi put izvadio ruku iz sakoa otkad su izašli iz auta, i otvori aktovku. Oficirovim licem je proletio zadovoljni smješak-Sve na broju, doktore? Mogu vam vjerovati? Ne moram brojati pare?- -Slobodno prebrojte, ali uvjeravam vas da je sve na broju.- -U redu, zazvat ću svoje ljude da vam pomognu nosit sanduk do džipa.- Niklas je nervozno pušio cigaretu i pogledavao prema sumnjivim stvarima u kampu, tražeći pogledom potencijalna mjesta za zasjedu.Na njega nisu ostavili previse pouzdan dojam. Mislio je kako bi bilo bas divno da opet ulije kiša.Dok je bacao cigaretu kroz prozor doktor je iskoračio kroz najlonsku zavjesu u društvu Aleksia i dvojice vojnika koji su nosili sanduk dok su im puške stale obješene od ramenu. Primjetio je da imaju AK47 sa duplim saljžerom. Doktor je ušao u auto i sjeo na prednje sjedalo. Aleksi je otvorio prtljažnik i pomogao stavit vojnicima sanduk unutra. Vojnici su salutirali i brzim maršom uletili nazad u kuću. Aleksi je ušao u džip.Nebo se počelo oblačiti dok je džip izlazio iz kampa. -Napokon smo se makli iz ovog kampa, nikako mi se nisu sviđali ti ljudi.- -Znam, Aleksi, znam, ali bilo je nužno doći na ovo mjesto, i ne zaboravi da su nam ovi ljudi puno olakšali posao. |
Chapter 4
- 21:56 -
Komentari (10) -
Isprintaj -
#
|
16.pet.rujna 2010. 00:30 Negdje na autocesti. Andrzej je pojačao zvučnike na njegovom radiju, u njegovom novom američkom autu na kojeg je bio vrlo ponosan. Njegov najbolji frend Bronislaw je pregledivao cd-ove i komentirao ih na glas. -Ovo je sranje, a vidiš ovo bi moglo proći, ae stavi ovo čudo unutra.-iz zvučnika se prolomilo: -“... i slam in a back of my dragulaaa...” -Da, da obožavam ovu pjesmu.- -Znam, ae nagazi na gas da stignemo do te vikendice do jutra, pa cemo odspavati tamo preko dana i onda nastavit naše putovanje.- -D,a da, gas do daske.- -Upravo tako, gas do daske.- Brzinomjer je pokazivao 85km/h, i motor je zadovoljno ''preo''. Prošlo je pola sata i sad su slušali neki drugi cd. -... if you wanna step up step up you gonna get knocked down knocked down...- -Imas fakat dobre stvari, care.- -Da, ako nastavimo vozit 125km/h, mogli bi tamo stići prilično brzo- -Koje su sada ure?- -01:15- -Odlično!Jos 2-3 sata i tamo smo!- -Volim praznu cestu i tako smirujuće djeluje, ali me ova šuma drži na iglicama.- Duga svjetla su odjednom osvjetlila neku tamnu priliku na cesti u daljini koja se ubrzano približavala. -Ej koji je ono kurac na cesti!? -Ne znam ne znam. Uspori, jebote još ćemo se zabiti u ono! -ONO SE NE MIČE S CESTE!!! -KOČI, JEBOTE!! |
Chapter 3
- 13:33 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
16.pet.ruj 2010 11:00 Vojna kasarna -Težak je bio ovaj jutrošnji trening.- -Nda to je bilo i za očekivati, ako je vjerovati glasinama da uskoro krećemo u misiju.- -Hmm, da, to ima smisla...- -Onda gdje ćeš ti poći ovaj vikend, vojniče Damian?- -Poći ću posjetit obitelj, otac i brat nisu baš u najboljoj formi zadnjih dana, mislim da previše rade u tom prokletom laboratoriju.- -Hmm, mora da rade na nečemu velikom?- -Da ,valjda, ne žele mi ništa detaljno reći, nego ono kroz šalu kažu- ''Kad bi ti rekli morali bi te ubiti''.- -Haha, a valjda je onda nešto važno.- -Nda, ali sam zabrinut za njihovo zdravlje -Ma ne brini se, bit će oni već dobro, radije se brini da ti izvučeš živu glave iz predstojeće misije, jer ako je vjerovati glasinama bit će to nešto veliko.- -Hehe, u pravu si. -Ja sam uvijek u pravu.Nego... Reci mi, jesi čuo ti što o onom sudaru jutros na autocesti?- -Jesam nešto, slučajno sam čuo momke iz C bataljuna kako pričaju o tome.Policija jos nije izašla u javnost s detaljima.- -Pa je li ima poginulih?- -Kažem ti da policija nije dala nikakve komentare.- -Čudno- -Da.- -Imam sad nastavu iz eksplozivnih naprava, pa se čujemo večeras.- -U redu, prijatelju, ja bi se mogao malo provozati s džipom.- -Ajde, vidimo se na večeri.- -Ajde,ajde, bok.- Vojnik Damian je prilazio Džipu udžipu u kojem se namjeravao provozati. Bio je to jedan od onih starih džipova iz Drugog svjetskog rata: -Nadam se da me neće uhvatit kiša.Oh jeben mu zaboravio sam dati zipera vojniku Kusinskyu. Bio me zamolio da mu ga kupim neki dan pošto se nije mogo maknuti iz kasarne.Dat ću mu ga za večerom.- Džip je jurio makadamskom cestom pokraj kasarne priličnom brzinom, stabla su izgledala mutna dok su prolazila pokraj džipa.Damian je dodao još malo gasa dok je zadovoljno pušio cigaru... |
Chapter 2
- 12:53 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
16.pet.ruj 2010 01:30 Negdje na autocesti istocno od grada. Nikolaj je vozio svoj veliki 18 wheel kamion. -Ehh, prestar sam za ovaj posao, jos samo ova vožnja i onda idem na jedan dugi dugi odmor-. Menadžer ga je upozorio da nipošto ne otvara prikolicu.Prvo se nećkao bi li prihvatio posao, izgledalo je preopasno, ali kad mu je menadžer ponudio 10k$ prihvatio je bez daljnjeg razmišljanja.Mislio je u sebi -''Vozio bi i atomsku bombu za te pare. Sad kad obavim ovu vožnju mogao bih poći na neko lijepo mjesto s ovim parama, recimo u južnu Francusku ili u Hrvatsku…”- ali sad se mora usredotočiti na vožnju da sigurno dostavi pošiljku na odredište. Bilo je opasno voziti po praznim cestama noću, jer su bile prilično loše, čak i državne. Bilo je mnogo nesreća radi loših prometnica, ali i radi neopreznih vozača koji bi jurili brže nego što je bilo potrebno. Nikolaj je odvratio misli od ružnih stvari i upalio radio, za sada je sve išlo glatko dok se njegov veliki kamion vozio po cesti. Praznoj cesti... |
Chapter 1
- 00:18 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
|
16.pet.ruj.2010 Bio je to uobičajen sunčan dan za ovo doba godine, negdje u predgrađu grada Krinska.Bio je to prilično maleni gradić, smješten u udolini okružen sa sjeverne strane planinama a s istočne ogromnom šumom u kojoj se nalazilo veliko jezero, izmedju šume i planina se protezala autocesta smjerom SI-JZ. Obitelj Schic je bila uobičajena istočno-europska obitelj: otac, majka i dvoje djece- sin i kćer.Spremali su se poći na izlet ovaj vikend, pa je bila prava strka i gužva kroz kuću.Svatko je negdje trčao i gledao je li što zaboravio.Kad su svi bili spremni za polazak i kad je prtljaga bila 'sigurno' natiskana u prtljažnik stare Lade otac je pokušao upaliti motor od auta, nakon par neuspjelih pokušaja motor se napokon pokrenuo.Motor od auta je zvučao kao da ga je tenk pregazio. Krenuli su u cik zore, dok se sunce polako dizalo iznad grada.Veliki oblak prašine je okruživao auto dok se kotrljao preko grube makadamske ceste.Sin je igrao igre na svojem novom PSP-u, kći je slusala glasnu metal glazbu dok su majka i otac raspravljali o političkim zbivanjima u zemlji.Odjednom se začuje zvuk izvanrednih vijesti iz radija, otac je pojačao zvuk, spiker je govorio nesto o čudnim događajima u velikoj šumi kraj grada.Svi su napeto osluškivali hoće li spiker reći još što o tome, ali on je već govorio vremensku prognozu za ovaj vikend- ''Bit će pretežno sunčano uz mogućnost povremene kiše u nekim predjelima''.Nakon pola sata već su potpuno zaboravili radio emisiju i sad su igrali neku igru riječi.Bilo je 10 i 30 ujutro kad su došli do šume u kojoj su imali kućicu blizu jezera.Otac je rekao da im treba jos otprilike pola sata dok stignu do kućice. Dok su napredovali dublje u šumu stabla su svojim krošnjama gotovo potpuno zaklanjala put sunčevim zrakama tako da je bilo vrlo mračno.Kći je rekla kako šuma izgleda kao da je iz kakvog horror filma. Otac je uključio svjetla na autu bas u trenutku kad je nekakvo stvorenje pretrčalo cestu, stao je na kočnicu i škripa kočnica je ispunila miran prijepodnevni zrak.Auto je malo zavrludao ali se naposljetku zaustavio. Kad se napokon zaustavio, svi su bili prilično šokirani.Otac je oprezno otvorio vrata auta i provirio van, ništa se više nije micalo, jos je malo pričekao pa onda otvorio vrata auto i polako izašao vani na cestu.Nije ništa ugledao pa se nakon minute vratio nazad u auto.Rekao je svojima da je to vjerovatno bio jelen i da se nemaju što brinuti. Nastavili su se voziti prema njihovoj kućici u neugodnoj tišini. |
